Стихотворба и слика :: Poem and picture::

::Tomislav Osmanli :: Aristotelis Deligijanidis::

::Tomislav Osmanli :: Aristotelis Deligiannidis::

::Томислав Османли :: Аристотелис Делигијанидис ::

 

LJUBAV                   Љубов

prevod sa makedonskog autor

 

Jednog dana kada budem otišao

Potražite moju dušu na ovom Trgu,

orkestri amfiteatralnog Grada

što se otvara prema ogromnoj sceni

plavih svetlosti i mitskih sazvežđa;

ovog Grada koji stolećima nastupa na njoj,

i istovremeno živo prati

drevnu dramu

gde kopna kriju zmajeve i zlatna runa,

nade i strasti

i neposustalu ljudsku krv;

ovog Grada koji razume jezike mora

čak i šapate njihovih valova

što donose prastare priče o herojima i o ljubavnicama,

spremnim na bezumne podvige i na smela umiranja,

gde vazduh još uvek razvejava

perje Pegasovog leta;

ovog Grada otvorenog

ka toplim morima

gde ostrva večno sanjaju brodove,

pristaništa kopne za tuđim pričama,

a mornari se uvek iznova zaljubljuju u zvezde.

 

Jednog dana kada budem otišao,

Potražite moju dušu na ovom Trgu.

Hraniće je golubovi

što južnim vetrovima dolaze

sa dalekih mora

i u kljunovima nose

tople dahove Libije i Egipta

mramorne lepote Kiklada

raznovrsne mirise i jezike

prispele iz dvoglavog i belog Velegrada

zlatnog doma drevnih crnih orlova…

 

Jednog dana kada budem otišao,

naći ćete me u senkama

stabala gorkih pomorandži

i kiparisa

što se uzvisuju po starim dvorovima

i pored utihlih zdanja ovog Grada

pospanim šuštanjem najavljuju mediteranski Jug,

nose apolonijsku melanholiju Kiparisa i Kee

Afroditinih carstava na Kipru,

dvorove Minoja

i nose eho iz onog drevnog,

u lavirinte našeg svakodnevnog postojanja.

 

::Aristotelis Deligijanidis:: Bez naslova::

 

Jednog dana kada budem otišao,

Naći ćete me među lišćem mandarina

što usred automobilske buke

rastu po ulicama Centra,

u začinskim dahovima Pijace,

kako mirišem sveže oregano

da bi mi se dah ispunio Mediteranom,

a pogled sinjim beskrajem

i Suncem.

 

Jednog dana kada budem odlazio

Samo pomenite moju ljubav

za ovaj Grad

od nerukotvoreno podignutih hramova

i od stradnih ljudi i svetaca što samilosno

lebde nad njima,

pa će me njegove ptice i vetrovi

priznati

kao svog zaljubljenog

sugrađanina.

 

Tada ću konačno ostati

u ovom Gradu

da bih se večito,

ponovo zaljubljivao u njega.